Pored Jamune nalazilo se jezero zatrovano otrovom zmije Kalije. Njegova voda postala je opasna čak i za stvorenja na obali. Krišna je vidio šta se dogodilo. Popeo se na drvo kadambe pored rijeke i skočio u vodu. Jezero se uzburkalo pri Njegovom ulasku, a Kalija je pojurio da Ga napadne.
Zmija je obavila Krišnu svojim kolutovima. Njegovi prijatelji su se uplašili, a stanovnici Vradže pratili su tragove Njegovih stopala do rijeke. Kada su Ga ugledali u Kalijinom stisku, obuzeli su ih strah i tuga. Balarama ih je zadržao, znajući kolika je snaga Njegovog brata.
Krišna se oslobodio i zaplesao na zmijinim glavama. Kalija je izgubio snagu. Njegove žene tada su se poklonile Krišni i zamolile Ga da oprosti njihovom mužu. Krišna je prihvatio njihovu molbu; Kalija je priznao da je pogriješio i napustio rijeku sa svojom porodicom.
Tako se priča o Jamuni završava i zaštitom i milošću. Voda je oslobođena otrova, a čak i onome ko ju je zagadio pružena je prilika da ode i živi drugačije. Stanovnici Vradže nisu udaljeni posmatrači: njihova ljubav i briga za Krišnu nalaze se u središtu prizora.