Jednog dana Krišna je poveo svoje prijatelje i telad na lijepo mjesto pored Jamune. Sjeli su u krug na travi i otvorili hranu koju su ponijeli. Dječaci su dijelili ručak, zajedno se smijali i pokazivali Krišni šta su spremili kod kuće.
Dok su jeli, telad je odlutala za svježom travom. Krišna je rekao prijateljima da nastave jesti i otišao da potraži telad. Kada se vratio, nestali su i dječaci: Brahma ih je sakrio da bi iskušao Njegovu moć.
Krišna je postao prisutan kao svako tele i svaki dječak, tako da porodice u Vradži nisu osjetile gubitak. Priča počinje običnim ručkom među prijateljima, a zatim otkriva dubinu ljubavi koja povezuje Krišnu, Njegove drugove i njihove domove.